Divlja blitva je biljka morske obale. To je aristokrat među samoniklim jestivim biljkama. Jedna od rijetkih samoniklih biljaka koju ljudi nisu uspjeli “poboljšati” ni na koji način. Od nje je stvoreno više kultivara blitve, a širom svijeta je poznatija kao čukunbaba vrtne cikle, Beta vulgaris. Korijen cikle jeste sočniji, slađi, mekši i veći nego u morske blitve, no sve na račun okusa i teksture listova koji su zanemareni uzgojem, a blitvin su glavni adut.

U domovini blitve, krajevima uz more, blitva je glavna zelena hrana stanovništva. To je prva zelena lisnata biljka koju će dobiti dojenče i posljednji obrok pri kraju života.

U međuvremenu, pojede se dosta blitve…Na lešo, sa ponekim krumpirom ili bez njega, ali obavezno prelivena maslinovim uljem i tko voli sa malo češnjaka.

Nije čudo da su ljudi počeli uzgajati blitvu po vrtovima. Neke okućnice i nemaju ništa drugo uzgojeno. Što veći prinos, veliki listovi, debele peteljke i što bliže kuhinji su glavni ciljevi. Ostvareni su, ali opala je kvaliteta.

Kroz stoljeća uzgoja blitve, naročito od otkrića mineralnih gnojiva i pužomora, zbog osipanja seoskih domaćinstava i selidbe u gradove, gotovo da je posve zaboravljena divlja blitva.

Tko jednom okusi divlju blitvu, neće žaliti truda i vremena, zanemariti će gledanje turske serije ili nekih drugih, za egzistenciju jednako važnih poslova i poći u šetnju po kamenjaru u potragu za tim ukusnim, porculanski sjajnim, tamno zelenim, sočnim listovima. Korijen je jestiv, ali je šteta ga vaditi jer se biljka godinama regenerira ako ga ne diramo.

U eri čežnje za vitkom linijom, nije zanemariva ni niska kalorijska vrijednost blitve. Od divlje blitve se još bolje mršavi jer se prijeđe koji kilometar dok ne sakupite dovoljno za cijelu familiju. Dokaz da porodični život podržava vitku liniju.

Ako ste samac, utješno je znati da jednako tako djeluje i maslinovo ulje. Naročito ako vam se prospe po pločicama kuhinje ispred fižidera – otkriće jedne fb prijateljice.